tablic

Implementacija igre tablić i robota igrača za igru tablić.

Sadržaj

1. Pravila igre tablić
   1. Tip igre
   2. Broj igrača
   3. Tijek igre
   4. Pravila zbrajanja karata
   5. Bodovanje
      1. Ostvarivanje table
2. Datoteke
3. Roboti igrači
   1. Slučajni igrač
   2. Pohlepni igrač
   3. Minimax igrač
4. Testiranje igrača
   1. Igranje protiv automatskih igrača
      1. Zadavanje poteza

Pravila igre tablić

Napomena. U ovoj implementaciji igre tablić koristi se poopćenje pravila te igre.

Tip igre

Igra tablić društvena je kartaška igra koja se igra s jednim standardnim francuskim špilom karata bez jokera (4 boje i 13 znakova, to jest, 52 karte).

Broj igrača

Broj igrača mora biti djelitelj broja 48 strogo veći od 1.

Napomena. Igra se može smatrati kao igra skupina (na primjer, u 4 igrača kao jedan par igrača protiv drugog para igrača, kao u beli — prvi i treći igrač protiv drugog i četvrtog igrača), ali u ovoj implementaciji igra je relaizirana samo kao igra samostalnih igrača.

Tijek igre

Prije početka partije ustanovljuje se redoslijed igrača (njihovih poteza) koji ostaje fiksan tijekom cijele partije.

Na početku partije postavljaju se 4 karte na stol (vidljive svima), a ostatak špila ostavlja se sa strane (tako da se preostale karte u špilu ne vide). Zatim se ponavljaju koraci:

1. svim se igračima podijeli 6 karata ako je u špilu preostalo dovoljno karata, a inače se igračima karte u špilu ravnomjerno podijele; svaki igrač ima uvid samo u svoje karte i karte na stolu,
2. igrajući u krug ustanovljenim redoslijedom igrača dok igrač koji treba biti na redu u ruci ima barem jednu kartu, svaki igrač igra potez tako da
   1. iz svoje ruke bira kartu koju će odigrati,
   2. ako ne može ili ne želi skupiti ništa sa stola, odigranu kartu odlaže na stol (ta karta ostaje na stolu i, kao i ostale karte na stolu, vidljiva je svim igračima), a inače preostalim igračima pokazuje odigranu kartu, sa stola skuplja sve skupove karata koji se mogu zbrojiti u odigranu kartu (v. Pravila zbrajanja karata dolje) tako da ti skupovi nemaju zajedničkih karata (kartom pik 7 ne mogu se skupiti karte herc 3, karo 4, tref 4 iako je (herc) 3 + (karo) 4 = (pik) 7 i (herc) 3 + (tref) 4 = (pik) 7 jer u tom slučaju karta herc 3 sudjeluje u oba zbroja, ali mogu se skupiti karte herc 3, pik 3, karo 4, tref 4 jer je (herc) 3 + (karo) 4 = (pik) 7, (pik) 3 + (tref) 4 = (pik) 7 i skupovi {herc 3, karo 4}, {pik 3, tref 4} su disjunktni, to jest, nemaju zajedničkih karata); ako je igrač skupio karte sa stola, odigranu kartu i karte skupljene sa stola sprema u svoj skup skupljenih karata (te karte više ne sudjeluju u partiji),
3. kada nijedan igrač u svojoj ruci više nema karata, igra završava ako u špilu nije preostalo više karata, a inače se postupak ponavlja od koraka 1.

Na kraju partije, ako postoji igrač koji je zadnji skupio nešto sa stola, karte koje su preostale na stolu dodaju se skupu skupljenih karata tog igrača (koji je zadnji skupio nešto sa stola), ali to se ne smatra ostvarivanjem table (v. Ostvarivanje table dolje).

Pravila zbrajanja karata

Tijekom igre, svaka karta ima svoju numeričku vrijednost (neovisnu o bodovnoj vrijednosti kod računanja ostvarenih bodova igrača; v. Bodovanje dolje). Pri skupljanju karata sa stola, poenta je da se numeričke vrijednosti skupljenih karata sa stola mogu zbrojiti u numeričku vrijednost odigrane karte.

Numeričke vrijednosti karata iznose:

• za brojeve onoliko koliki je broj (npr. numerička vrijednost karte herc 5 je 5, a karte tref 8 je 8),
• za J 12, za Q 13 i za K 14,
• za A 1 ili 11 (kako igrač pri skupljanju želi i kako mu odgovara).

Na primjer, kartom karo J može se skupiti:

• tref J (12 = 12),
• pik 2, tref 10 (2 + 10 = 12),
• karo 2, karo 3, herc 7 (2 + 3 + 7 = 12),
• pik A, herc 3, pik 3, tref 5 (1 + 3 + 3 + 5 = 12),
• herc A, tref A (1 + 11 = 11 + 1 = 12).

Štoviše, kako nijedne dvije od gore spomenutih varijanti ne sadrže nijednu istu kartu, u teoriji je sve spomenute karte moguće odjednom skupiti sa stola odigravši kartu znaka J (u praksi je, međutim, malo vjerojatno da će u nekom trenutku stol biti toliko bogat da će odjednom biti svih 5 kombinacija na stolu).

Osim što više karata znaka A pri zbrajanju mogu imati različite vrijednosti (kao što je gore herc A + tref A = karo J), isto tako različite vrijednosti karata znaka A mogu se pojavljivati i s različitih strana jednakosti, to jest, kartom pik A može se skupiti:

• herc A (1 = 1 ili 11 = 11),
• herc A, tref 10 (1 + 10 = 11),
• herc A, karo A, pik 9 (1 + 1 + 9 = 11),
• herc A, karo A, tref A, herc 8 (1 + 1 + 1 + 8 = 11).

Bodovanje

Cilj je svakog igrača skupiti što veći broj bodova. U stvari, igra se obično igra tako da se igra više partija za redom, i to tako da, na prmijer, igrači X, Y, Z u partijama izmjenjuju redoslijede kojim su na potezu: u prvoj partiji (X, Y, Z), u drugoj partiji (Y, Z, X), u trećoj partiji (Z, X, Y), …; a skupljeni bodovi u partijama se zbrajaju, i konačni je pobjednik onaj koji je ukupno skupio najveći broj bodova (a ne nužno onaj koji je u najviše partija imao najveći broj bodova).

Osnovni broj bodova svakog igrača zbroj je bodovnih vrijednosti svih karata u njegovom skupu skupljenih karata. Na taj se broj nadodaje još broj ostvarenih tabli tijekom partije (v. Ostvarivanje table dolje) i, ako postoji igrač koji je skupio strogo najveći broj karata, njemu se dodaju još 3 boda (ako su dva ili više igrača skupili najviše karata, nikome se ne dodjeljuju ti dodatni bodovi).

Bodovne vrijednosti karata iznose:

• sve karte brojeva osim broja 10 i osim karte tref 2 vrijede 0 bodova,
• sve ostale karte (karta tref 2, karte broja 10, karte sa slikom i karte znaka A) osim karte karo 10 vrijede 1 bod,
• karta karo 10 vrijedi 2 boda.

Zbroj bodovnih vrijednosti svih karata u igri iznosi 22, stoga bez tabli zbroj bodova svih igrača u jednoj partiji iznosi 22 ili 25 (ako postoji igrač koji je skupio strogo najveći broj karata, što vrijedi 3 boda, onda je zbroj svih bodova 22 + 3 = 25).

Ostvarivanje table

Tijekom igre, svaki put kada neki igrač odigranom kartom skupi sve karte sa stola, taj mu se čin smatra ostvarivanjem table, što zapravo znači da je osvojio još 1 dodatni bod (bod koji ne ulazi u ranije spomenutu sumu bodova tijekom partije koja iznosi 22 odnosno 25). Naravno, kako svaki igrač, kada je na potezu, mora odigrati neku kartu iz ruke, igrač koji je na potezu neposredno nakon igrača koji je ostvario tablu odigranu kartu može jedino odložiti na stol (na stolu ne postoje karte koje bi se odigranom kartom mogle skupiti).

Datoteke

Kompletna implementacija igre napisana je objektno orijentirano u programskom jeziku Python.

Datoteke u repozitoriju su:

1. skupovi.py – implementacija nekih skupovnih operacija korisnih za implementaciju igre tablić,
2. karta.py – implementacija klase Karta za reprezentaciju karata u igri tablić,
3. engine.py – implementacija klase Tablic za simulaciju igranja igre tablić, apstraktnih klasa Tablic.Log i Tablic.Igrac kao prototipa klasa zapisnika partija i igrača igre respektivno, i klasa Tablic.PrazniLog i Tablic.RandomIgrac kao najjednostavnijih neapstraktnih proširenja apstraktnih klasa Tablic.Log i Tablic.Igrac (zapisnik koji ne zapisuje ništa i igrač koji igra slučajnim odabirom),
4. pohlepni_log.py – implementacija klase PohlepniLog za zapisnike igre tablić za strojno učenje pohlepnog algoritma,
5. minimax_log.py – implementacija klase MinimaxLog za zapisnike igre tablić za strojno učenje minimax algoritma,
6. pohlepni_igrac.py – implementacija klase PohlepniIgrac za igrača igre tablić koji igra pohlepnim algoritmom,
7. minimax_igrac.py – implementacija klase MinimaxIgrac za igrača igre tablić koji igra minimax algoritmom,
8. io_igrac.py – implementacija klase IOIgrac za stdin/stdout igrača igre tablić,
9. promatrac_log.py – implementacija klase PromatracLog za zapisnik koji ispisuje tijek igre na stdout,
10. usporedba.py – skripta za testiranje igrača igre tablić,
11. igranje.py – skripta za igranje protiv robotskih igrača igre tablić.

Svi bi kodovi trebali biti kompatibilni s Python2 i Python3 standardima sa standardnom bibliotekom (uz paket six). Detaljnije informacije o implementiranim klasama i funkcijama dane su u inline dokumentaciji i komentarima. Argumenti funkcija gotovo nigdje nisu provjeravani i sanirani radi preglednosti koda i neznatnog ubrzanja, a ispravno služenje kodom ne će izazivati probleme.

Roboti igrači

Slučajni igrač

Igrač koji igra slučajnim odabirom (Tablic.RandomIgrac) potez bira pozivima funkcije random.choice tako da:

1. iz ruke bira kartu koju će odigrati,
2. od svih mogućih poteza koje tom kartom može odigrati, bira jedan od njih koji će i odigrati.

Zbog toga što se karta koju će odigrati bira prije nego šte se u obzir uzimaju mogući potezi za pojedinu kartu, prednost pri biranju odigrane karte nemaju one karte koje omogućuju veći izbor poteza, nego su sve karte jednakovjerojatne (nisu, međutim, nužno svi znakovi jednakovjerojatni: ako igrač, na primjer, u ruci ima karte karo 2, pik 3, herc 8, karo 8, tref J, tref Q, vjerojatnost da će odigrati kartu broja 8 iznosi 2 / 6 = 1 / 3, a za karte brojeva 2 i 3 odnosno znakova J i Q iznosi 1 / 6).

Napomena. Slučajni igrač više služi kao nekakva jednostavna i pregledna demonstracija implementacije robota igrača nego kao nekakav pravi robotski igrač. Naime, upravo zato što njegovi potezi ne ovise, zapravo, ni o čemu osim o implementaciji generiranja pseudoslučajnih brojeva u Python paketu random, nije moguće predviđati njegovu uspješnost ni računati s time da će on biti uspješan (u dvije partije s istim dijeljenjem karata i s istim protivnicima koji igraju potpuno determinističkim algoritmima, pod pretpostavkom da nijedan igrač ne odlučuje s obzirom na nekakvo mjerenje vremena, njegovi će potezi vrlo vjerojatno biti drugačiji pa poraz/pobjeda u jednoj partiji ne povlači nužno poraz/pobjedu i u drugoj partiji).

Pohlepni igrač

Igrač koji igra pohlepnim algoritmom (PohlepniIgrac) u svakom potezu pokušava maksimalizirati trenutni dobitak (prvenstveno broj bodova, a zatim i broj skupljenih karata; ako može, ostvarit će tablu). Takvo odlučivanje realizirano je na način da se svaki potez promatra kao uređena 7-orka (t, v, k, kk10, kt2, kA, x) i među njima se bira leksikografski najveći, gdje su:

1. t – True (to jest, 1) ako se potezom ostvaruje tabla, a False (to jest, 0) inače,
2. v – bodovna vrijednsot svih skupljenih karata (uključujući odigranu) ako se potezom skupljaju karte sa stola, a inače broj suprotan bodovnoj vrijednosti odigrane karte,
3. k – količina karata skupljenih sa stola,
4. kk10 – 1 ako se potezom skuplja karta karo 10 (bilo sa stola, bilo kao odigrana karta), 0 ako u potezu karta karo 10 ne sudjeluje, a -1 ako se potezom karta karo 10 samo odlaže na stol (i ne skuplja se ništa),
5. kt2 – analogno kao i kk10, samo za kartu tref 2,
6. kA – količina skupljenih karata znaka A (uključujući i odigranu kartu) ako se sa stola skupljaju karte, 0 ako se na stol odlaže karta koja nije karta znaka A i ništa se ne skuplja, a -1 inače,
7. x – razlika 14 i numeričke vrijednosti odigrane karte, pri čemu se za karte znaka A uzima numerička vrijednost 1, a ne 11.

Zapravo, pohlepni igrač će u svakom potezu, ako može nešto skupiti, skupiti najvrijedniji mogući skup karata sa stola, a, ako ne može ništa skupiti, na stol odlaže kartu najmanje numeričke vrijednosti osim A, tref 2 i karo 10 (naravno, ako ne može drugačije, odlagat će i te karte) zato što je vjerojatnije da će se karte većih numeričkih vrijednosti lakše složiti na stolu u daljnjem tijeku igre. Također, kada su dva poteza jednako vrijedna, iz istih razloga bira onaj kojim kupi kartu s manjom numeričkom vrijednosti. Karte znaka A i karte tref 2 i karo 10 pokušava ne odlagati na stol, ali isto tako one imaju prioritet pri skupljanju sa stola (i kao karte kojom igra i kao karte koje se sa stola uzimaju), pri čemu je karta karo 10 najvećeg prioriteta, zatim tref 2 i zatim sve karte znaka A (pri odlaganju na stol bez skupljanja karata redoslijed kojim ih radije odlaže je obratan, to jest, prvo će odlagati karte znaka A, zatim kartu tref 2, a kartu karo 10 odložit će na stol jedino ako u ruci nema nijednu drugu kartu).

Međutim, izbor poteza na kraju krajeva nije sasvim deterministički. Naime, nakon što se pohlepnim algoritmom pronađe najpovoljniji potez za odigrati, igrač pozivom funkcije random.choice od svih karata u ruci ekvivalentnih odabranoj karti za igranje bira onu koju će uistinu odigrati zato da se iščitavanjem implementacije algoritma neke informacije o igračevoj ruci ipak sakriju. Konkretno, osim za karte tref 2 i karo 10, sve karte istog znaka, ali različitih boja, omogućavaju ekvivalentne poteze, a pohlepni algoritam boju odigrane karte bira priroritetom:

1. tref,
2. karo,
3. pik,
4. herc.

Suparnik koji je svjestan takvog biranja pohlepnog igrača iz boje odigrane karte mogao bi zaključiti koliko još najviše karata tog znaka ovaj igrač ima, ali slučajnost odabira boje onemogućuje takvo deduciranje. Ipak, neki drugi važni zaključci o kartama koje pohlepni igrač ima u ruci svejedno se mogu opravdano donositi — v. napomenu dolje.

Napomena. Pohlepni igrač nije predviđen kao pravi robotski igrač protiv kojeg ima smisla igrati — upravo zbog svoje predvidljivosti iz njegovih je poteza vrlo lako zaključivati koje on karte nema (na primjer, ako je pohlepni igrač odigrao potez kojim kartu broja 7 odlaže na stol i ne kupi ništa sa stola, protivnici mogu odmah zaključiti da on nema nijednu kartu broja strogo manjeg od 7 osim eventualno tref 2 kojom se također ne može ništa skupiti sa stola jer pohlepni igrač uvijek preferira igrati niže karte). Međutim, njegova je taktika na neki način najjednostavnija taktika igranja igre tablić jer se izbor poteza svodi isključivo na trenutno stanje stola i ruke i na trenutni potez (ne uzimajući u obzir vlastite prethodne poteze, tuđe prethodne poteze, razmatranje vlastitih budućih poteza, razmatranje tuđih budućih poteza…, što se upravo uzima u obzir kada se kalkulira s bodovnim stanjem, brojem skupljenih karata, već odigranim kartama, još neodigrani kartama, tuđim taktikama i sličnim), a jedinim planiranjem unaprijed može se smatrati njegovo preferiranje igranja nižih karata. Baš kao takav najjednostavniji taktički igrač pohlepni igrač predstavlja prag od kojeg svi kompleksniji roboti igrači moraju biti bolji da bi njihova implementacija bila opravdana.

Minimax igrač

Iako igra tablić nije zapravo pogodna za minimax algoritam jer su informacije skrivene (igrači nemaju uvid u tuđe karte u rukama), igrač MinimaxIgrac implementiran je tako da o potezima odlučuje adaptiranim minimax algoritmom. Adaptacija minimax algoritma takva je da se neke grane stabla poteza odbacuju pod pretpostavkom da nisu vjerojatne ili da ne će doprinjeti odluci, a u svakom se čvoru stabla poteza daljnji potezi razmatraju sortirani odlučivanjem pohlepnog igrača (silazno sortirani potezi promatrani kao uređene 7-orke kao u dijelu Pohlepni igrač gore).

Igrač pamti koje karte drugi igrači sigurno nemaju (inicijalne karte na stolu, karte koje on ima u ruci i karte koje su drugi igrači već odigrali), ali također pretpostavlja koje karte pojedini igrači vjerojatno nemaju s obzirom na način na koji igraju. Sam minimax algoritam ovdje implementiran, ako zadnje dijeljenje u partiji nije bilo posljednje, na sličan način za dublje razine stabla pretpostavlja koje karte igrači vjerojatno nemaju ako se u nekoj plićoj razini razmatrao određeni potez. Također, kako minimax algoritam poteze provjerava sortirane odlučivanjem pohlepnog algoritma, u završnim dubinama pretraživanje poteza prekida se kada igraču čiji se potezi u toj razini razmatraju heurističke vrijednosti poteza počinju biti lošije (kada max-igraču počinju opadati odnosno kada min-igraču počinju rasti) pod pretpostavkom da će i lošiji potezi (lošiji u smislu sortiranja pohlepnog igrača) dati još lošije heurističke vrijednosti. Uz sve to, minimax algoritam implementiran je s alpha/beta-podrezivanjem, a, s obzirom na to da su u svakom čvoru potezi sortirani odlučivanjem pohlepnog igrača, može se pretpostaviti da je vjerojatnije da će se alpha/beta-rez dogoditi pri nekom ranije razmatranom potezu nego kasnijem (u praksi se pohlepna taktika pokazuje više korisnim načinom igranja nego štetnim).

Heuristička vrijednost lista stabla poteza uređeni je par (heurBodovi, heurSkupljeno), gdje je heurBodovi razlika bodova max-igrača i aritmetičke sredine bodova svih min-igrača, a heurSkupljeno razlika količine skupljenih karata max-igrača i aritmetičke sredine količina skupljenih karata svih min-igrača. Naravno, ako je stanje igre završno, prije računanja tih vrijednosti čine se koraci na kraju igre (karte sa stola pribrajaju se skupljenim kartama igrača koji je zadnji kupio sa stola i traži se igrač sa strogo najvećim brojem skupljenih karata). Heurističke vrijednosti u obliku uređenih parova uspoređuju se leksikografski. Ipak, zbog načina na koje je stablo poteza podrezano, prvi argument po kojem se potezi uspoređuju taj je da se uzima onaj potez čiji list je dublje u stablu (potez čija je heuristička vrijednost relevantnija jer je izračunata na temelju većeg broja informacija), neovisno o odnosu heurističkih vrijednosti poteza.

Stablo poteza pretražuje se DFS-om, a dubina stabla zadaje najveći broj poteza max-igrača koji će se provjeravati i to tako da su u listovima stabla (koji nisu listovi zbog isteka vremena algoritma ili zbog manjka karata koje bi neki min-igrač još mogao imati) svi igrači odigrali jednaki broj poteza. Na primjer, ako je promatrani minimax igrač prvi na potezu u igri za 2 igrača i ako je zadana maksimalna dubina stabla 3 (i ako on u promatranom trenutku ima barem 3 karte u ruci), dubina stabla bit će zapravo 6: on (1/3), suparnik, on (2/3), suparnik, on (3/3), suparnik. U sličnom scenariju, ali tako da je minimax igrač drugi na potezu, dubina stabla bit će 5 jer je prije pretraživanja stabla njegov suparnik odigrao jedan potez više od njega: on (1/3), suparnik, on (2/3), suparnik, on (3/3). Listovima stabla uzimaju se stanja igre u kojima bi u idućem potezu trebao biti igrač koji je u krugu poteza prvi na potezu, a max-igrač više nema karata u ruci (to zapravo znači da su svi igrači odigrali sve karte u ruci, a minimax algoritam ne pregledava moguću iduću ruku max-igrača zbog prevelikog stupnja grananja). Isto tako, listovi su stanja u kojima, zbog previše pretpostavki, min-igrač koji bi trebao biti na redu nema kartu koju bi mogao igrati (za sve se karte zna da ih sigurno nema ili se pretpostavlja da ih nema). Nakon posljednjeg dijeljenja u partiji, međutim, dubina se uvijek uzima maksimalna moguća (metoda MinimaxIgrac.minimax dopušta plića stabla nakon zadnjeg dijeljenja, ali metoda MinimaxIgrac.odigraj nakon zadnjeg dijeljenja metodu MinimaxIgrac.minimax poziva s dubinom Tablic.inicijalniBrojKarata_ruka()).

Još jedna nekonvencionalna preinaka minimax algoritma vremensko je ograničenje. Naime, kako se potezi razmatraju sortirani odlučivanjem pohlepnog igrača, vjerojatnije je da će max-igraču i min-igračima više odgovarati potezi koji generiraju lijeve grane stabla pa se zbog brzine odluke može zadati maksimalno dopušteno vrijeme za pretraživanje stabla pod pretpostavkom da je nakon dovoljno vremena najbolji potez pronađen iako nije pretraženo cijelo stablo. Ipak, to vremensko ograničenje može se postaviti i na pozitivnu beskonačnost (float('inf')) što zapravo znači da vremenskog ograničenja nema.

Način na koji se pretpostavlja da neki igrač nema neku kartu takav je da se njegov potez uspoređuje sa svim potezima koje bi mogao učiniti s kartama za koje nije poznato da ih sigurno nema i za koje se ne pretpostavlja da ih vjerojatno nema. Pretpostavlja se da igrač nema sve karte (osim onih koje su ekvivalentne numeričke i bodovne vrijednosti kao odigrana karta) koje omogućuju igranje poteza sa strogo većom bodovnom vrijednosti (suma bodovnih vrijednosti svih skupljenih karata uključujući odigranu ako se sa stola skupljaju karte, odnosno 0 inače) ili s jednakom bodovnom vrijednosti i sa skupljanjem strogo većeg broja karata sa stola. Pri svakom dijeljenju sve se prethodne pretpostavke zanemaruju, a nakon zadnjeg dijeljenja takve se pretpostavke više ne izvode ni globalno na razini znanja minimax igrača, ni lokalno u granama stabla poteza generiranog minimax algoritmom (ako igraju 2 igrača, u potpunosti je poznato koje karte suparnik ima, a i u partijama s više igrača sigurnije je tako zbog dodanih vrijednosti na kraju igre).

Kao i kod pohlepnog igrača, karta koju je minimax algoritam odabrao za odigrati pozivom funkcije radnom.choice možda se na kraju zamjenjuje nekom njoj ekvivalentnom kartom, ali drugačije boje, zato da se iz boje odigrane karte ne može zaključivati o sadržaju igračeve ruke.

Testiranje igrača

Igrači se mogu testirati pokretanjem skripte usporedba.py. Skripta je napisana vrlo algoritamski, to jest, dovoljne su minimalne promjene nekih varijabli na početku skripte (na primjer, broj partija) — kao kakav ulaz algoritma — za postizanje drugačijih rezultata — kao kakav izlaz algoritma. Elementi tuple-a igrača rječnici su s ključevima klasa (klasa čija će instanca biti taj igrač), args (tuple argumenata za inicijalizaciju igrača) i kwargs (rječnik argumenata zadanih ključnom rječju za inicijalizaciju igrača). Igrač se tada inicijalizira pozivom igrac['klasa'](i, *igrac['args'], **igrac['kwargs']) (redni broj igrača i u partiji određuje partija, to jest, objekt klase Tablic). Redoslijed igrača u tuple-u igrača zadaje red kojim su na potezu, osim ako se skripta ne pokreče kao ./usporedba.py -r (uzima se obrnuti redsolijed) ili ./usporedba.py -p (uzima se slučajni redoslijed). Ispis programa objašnjen je u komentarima u skripti usporedba.py.

Igranje protiv automatskih igrača

Igranje protiv robota igrača moguće je pokretanjem skripte igranje.py u kojoj je zadavanje igrača jednako kao u skripti usporedba.py — zadavanje je jednako kako u kodu (tuple igraci čiji su elementi rječnici određenog oblika), tako i pri pokretanju (oznaka -r za obrnuti redoslijed i oznaka -p za slučajni redoslijed). S obzirom na to da se ispis kod IOIgrac-a vrši na stdout, a, između ostalog, igraču se ispisuju karte koje on ima u ruci, s trenutnom implementacijom nije izvediva poštena partija između 2 ljudska igrača.

Zadavanje poteza

Potezi se zadaju pisanjem na stdin. Pri određivanju karte koju se želi igrati ili skupiti sa stola, najjednostavnije je pisati (mogući su razni oblici zadavanja karte, ali ovaj je najjasniji)

• a za kartu znaka A,
• broj karte broja,
• j, q, k za karte znakova J, Q, K respektivno.

Naravno, unos nije case-sensitive (ekvivalentno je pisati a i A). Posebno određivanje boje karte moguće je pisanjem tref 2 umjesto 2, ali, osim u slučajevima karata tref 2 i karo 10, boja karte nije bitna. Ako igrač ima barem dvije karte broja 2 u ruci od kojih je jedna tref 2 i ako napiše 2 kao kartu koju želi igrati, bit će upitan želi li igrati tref 2 ili ne; ako ima samo kartu tref 2 od karata broja 2 ili ako kartu tref 2 nema, upita o igranju karte tref 2 ne će biti. S druge strane, ako je na stolu više karata broja 2 i ako igrač napiše kao kartu koju želi skupiti sa stola 2, prvo se uzima tref 2, a tek nakon nje i ostale (ako se želi skupiti više karata istog znaka, ne nužno broja 2, sa stola, potrebno je toliko puta napisati taj znak koliko se tih karata želi skupiti). Sve spomenuto o karti tref 2 među kartama broja 2 analogno vrijedi i u slučaju karata broja 10 i istaknute karte karo 10. Unosi se odvajaju samo prelaskom u novi red (bez zareza), a kraj skupljanja karata sa stola označava se praznim unosom.

U svakom trenutku pri biranju karata za skupiti sa stola moguće je napisati auto (također nije case-sensitive) pri čemu se bira potez kojeg bi pohlepni igrač s odigranom kartom igrao. Međutim, ako su na stolu, na primjer, karte herc 4, herc 6, tref 10, karo A, ako igrač igra kartu pik A i ako je za skup skupljenih karata pisao redom 6, auto, sa stola će se uzeti herc 4, herc 6, karo A jer se u tom slučaju uzima karta znaka 6 sa stola iako bi pohlepni igrač s kartom pik A uzimao tref 10, karo A. Efekt stvarnog igranja poteza za zadanu odigranu kartu po izboru pohlepnog igrača postiže se tako da se napiše samo auto, bez zadavanja konkretnih karata prije (karte koje se eventualno zadaju prije pisanja auto nužno se uzimaju, a tek se povrh njih bira najbogatiji potez). Mogućnost pisanja auto ne bi se smijela zloupotrebljavati (previše koristiti) jer se time gubi smisao igranja igre kao čovjek: moguće je da igrač nije primijetio trenutno i beskontekstno najbolji potez, ali je unosom auto ipak skupio najbolji mogući skup karata sa stola, što stvarnim igranjem igre tablić papirnatim kartama ne bi mogao osim uz dobronamjernu intervenciju suigrača odnosno suparnika.

Napomene.

1. Ako igrač u ruci ima samo 1 kartu, nema smisla birati koju kartu će odigrati pa se u tom slučaju automatski bira jedina preostala karta iz ruke.
2. Ako u nekom trenutku biranja karata za skupiti sa stola (čak i na samom početku, kada nije odabrana nijedna karta za skupiti), osim već odabranih karata nema više karata na stolu koje se mogu skupiti, izbor karata za skupiti sa stola automatski se zaustavlja (bez eksplicitnog zadavanjeg praznog unosa).
3. Napomene 1. i 2. impliciraju da je moguće da u zadnjem potezu prije novog dijeljenja ili u sasvim posljednjem potezu igrač ne će ni imati priliku sam zadavati potez jer u tim potezima igrač u ruci drži samo 1 kartu (koja se onda automatski bira za igranje), i, ako se tom kartom ne može odigrati potez kojim se karte kupe sa stola, nema poteza koji se može birati (pa se automatski bira potez kojim se karta samo odlaže na stol).
4. Ako boja odigrane karte nije zadana, kao u slučajevima pohlepnog i minimax igrača pozivom funkcije random.choice od ekvivalentnih karata u ruci bira se ona koja će se odigrati (pri biranju karata za skupiti sa stola takvo biranje nije potrebno jer su karte na stolu ionako poznate svim igračima pa u tom slučaju nema potrebe za skrivanjem informacija o bojama karata).

Efekti opisani u napomenama 1. i 2. implementirani su zato što je trenutno glavna svrha igrača klase IOIgrac testiranje robotskih igrača pa je igranje pomoću igrača klase IOIgrac što više pojednostavljeno i automatizirano (zato je zapravo i dodana opcija zadavanja poteza unosom auto). To, ipak, može u početku zbunjivati i djelovati kao manjak kontrole, ali zapravo se nikakve dileme, trileme i ostale n-leme ne odlučuju u igračevo ime (osim ako je igrač, na primjer, slučajno pogriješio pri zadavanju poteza pa bi namjernim zadavanjem ilegalnog poteza htio poništiti svoj potez, a metoda IOIgrac.odigraj mu više ne dopušta daljnji unos poteza nego igra dosad odabrani potez).